vasraconra

Starije Zene Koje Se Jebu Sa Mladim Momcima Kao Slucajno / Big Sex Tv

vasraconra | 06 Јануар, 2019 23:03

Rezultati Pretrage - starije zene koje se jebu sa mladim momcima kao slucajno

❤️ Click here: Starije Zene Koje Se Jebu Sa Mladim Momcima Kao Slucajno / Big Sex Tv

Mozda nije proslo ni 5 minuta dosao je i D. Dobro je sve sam ovo sanjo, sanjo Kijametske dane ko neki Armagedon spuco u moj grad i proradili kaki vulkani, sta ti ja znam a mi se kokano i ko biva svi borimo i branimo grad, sva raja. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit.

Kazivao je da mu nije stimalo sto je bila puno starija od njega a vec imala dve kceri njegov par koje su ga saletale, a on gospodin majstor pa moralan. Dao sam jednom momku papir,na kome je pisalo ,a koji mi je komisija dala,da imam zakazano kod gazde. Radis kao poslovni sekretar u fudbalskom klubu, pita me Milan. Samo stihovima materijaliziram jad.

July 22, 2004 komentar... Sa svega jednim komadom platna koji jedva da je pokrivao njihovo medjunozje i zadnjicu, mamili su smijeh i glasne komentare prisutnih. Jako me zabolelo,ali brze bolje ga poslusah i skidoh gace-. Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Istina curi kao kapnice, kapnice iz crnih oblaka.

Rezultati Pretrage - starije zene koje se jebu sa mladim momcima kao slucajno - Odlučio sam da prošetam do parka koji je bio blizu mog fakulteta. Dodje ti kokano da donese cebe i kake hrane pa te trazi raja, gladna...

Naravno s tim ide podsjecanje na ranije susrete u ovih desetak zadnjih godina i tako se sjetim jednog nezaboravnog...... Bilo je to ono prvih godina poslije rata.... U Sani sam se sreo sa mojim velikim prijateljem Beskom koji je radio kod mene a sad je vec bio cim se vrati startovao biznis u proizvodnji tamo nekih sljakobetonskih blokova,... Frka do neba, jos subota, ljeto nigdje nikoga a advokata ni od korova... Tako ti on nabasa na jednog iz banjaluke koji je na njegovo iznenadjenje to sve u stilu onog Peri Mejsna televiziskog, sve rijesio i izbavi mu sofera i robu.... Haj, dobro ima nasih ljudi banjalucke raje svukuda a ja sam svejedno ponosan,pa i ovde u Sani, mislim se i bi mi drago.... Na ime nisam ni obracao paznju ili mi nije odmah upalila lampica, valjda od pica a tad covjek bas na imena i ne trza, bar je kod mene tako.. Sutradan sam se bas nesto muho oko Mup-..... Kad sam trzao prvu pivu konobar mi vec donosi drugu... Kad sam vec potezao tu drugu, stvori se taj moj posiljalac.... Pa gdje si, pa gdje ovaj pa onaj, a meni nikako da upali memorija-pamcenja... Pade pice za cijelu piceriju, lipti znoj temparatura +40, uho izgara,.... Bati Nema sta nismo pricali i sjecali se, a da znas jos ti nije oprostio onu cigaretu sto si mu bacio na stolicu u ucionici pa je sjeo na nju.... E tako ti je to moj Bato nasih raje svukuda, a i svak nosi onaj pecat neizljecive nostalgije za onim vremenima, sto bi nam Schopenhauer reko da je ziv; teznja da se u nekom mjestu predjelu nama dragom i milom nadjemo ono nase vrijeme kad smo se osjecali najljepse tjera nas da se uvijek vracamo..... Svi cemo jednom letjeti! E, moj Ado, kakva je ledenda bio Arif. Duga je to prica, duza od Tvog Omarskog zatocenistva, ali mi je drago da ga se sjecas, drago mi je da ti je u ludilu i praznoci pomogao pravi prijatelj! Moj skolski drug Arif! I najgori, moj Ado! Ado drago mi je da si ziv! Dok si ti robijao , neduzan... I tako, dok je Aleja, dok je male carsije... U Alicinom i Dindinom kaficu,u Maloj Carsiji, bivsoj burekdzinici ispod njihove kuce, uz bilijar i laganu cugu, u tisini... Goran Despenic, danima predlagao da uletimo u taj Kozarac, u tu Omarsku i dodavao... U polutami vidimo Misu Ajdera i Nadu Uletilovic, kako prolaze ulicom, masu nam, a Misi u desnoj ruci Horoz, ziv, naopako okrenut, krilima mahne... Utom ulicom nailazi Arif Sehovic, sa svojom velikom crnom tasnom. Vuce se ulicama starim, pogled mu mracan! A ulica prazna, nigdje nikoga! Covjek se okrenu, lice, blijedo, bez pokreta... Iz kafica izlazi Ratko u onoj avijaticarskoj uniformi. Atif nista ne konta, nista ne misli... A i nista se nije culo! A suza je bilo , k'o govana! Jebajiga, ovo nije zenska prica, ovo je muska prica, a tu se povremeno moze malo i zaplakati! Arif rece da mora negdje odseliti. Ratak, okrenu glavu u stranu, uvuce je u ramena! Goran, sprci u sred kugli, a crna mi prva uleti u rupu! Boro Smit izvede nas razred pred Gimnaziju. Dakako sve se ovo desavalo prije banjaluckog zemljotresa. Stara zgrada se naguzila, siva i mrgodna, svojom sjenom poklopila mladalacke snove,poklopila noge Goce Janjc, poklopila noge Mirsade Samardzic, Zeljke Bajic,pa i one Milijane,sakrila Sabahu u najdublju sjenu, jedino joj se nos probio do sunca. A sunce u Banjaluci nije skrto bilo! Bilo ga je ij haj haj! Ali taj dan je bio malo drugaciji. Profesor fizickog vaspitanja, Boro Smit Shmith , podize svoje duge hlace od izlizanog tvida, sve do pod sise! Sam se sebi ucini vaznijim! Zavrnu ocima, pogladi tanke hitlerovske masne crne brcice! Pogled se zakuca u nas! Znam da nista posebno tada nije mislio, ali je volio da izgleda kao da nesto misli! Neka mu, njegov je cas! A i nama se jebavalo zbog tog njegovog poteza. Jakako, podijeli se u dva dijela, a kako bi se i inace dijelila! Dijeli se na dva! Tako sam ja ucio! Pridje mi Arif Sehovic. Udari ne glavom u ledja, smijuci se neprekidno! Boro, navuce svoje obrve duboko prema nosu. Poslije sam se znao i pokajati, ali sekundicu, jer zivot je grabio svojim velikom koracima, nikad se ne osvrcuci na sitne gluposti koje su nas dovodile do ludila! Zivot , jednostavno nije imao vremena za nas, nije nas mario! Niko ni rijec ne rece. Jedino me iza ledja Goca Janjic potklecu konjenima, a ja skoro trehnuh na zemlju! POgledah U Gocu, u namjeri da je sornem, medjutim ona umiljato, stavljauci prst na usta,dade do znanja da sutim. Jebiga, Gocara, kosarkasica, Raja iznad svega... Arif je bio nesto posebno u mom gimnazijskom zivotu, Arif i ja cemo danas trcati letjeti za Banjaluku! Znaci mi puno ovaj virtualni dunjaluk, mozda vise nego ostale ovisnosti. Pa ono, putujes po sjecanjima sreces prijatelje, pa haman ko u nekoj vremenskoj masini, bez opasnosti da se ona uhelaci i pokvari pa nedobog da zaglavis negdje u neke ruzne dimenzije rata, neimastine i straha, pa da se nemos izbaviti i da ostanes tamo vjecno zaglibljen, bez karte za povratak. Plus tome, o psihoterapeutskom efektu da nepricam, a udara bolje nego kozaracka viljamovka. Ponosan sam ja, na nasu virtualnu Banjaluku koja se prostire preko svih kontinenata neznam samo imali ko na Grenlandu, a i nije neki kontinent, ako nas tamo nema Ponosan sam ja na moj komsiluk, na cika Ljubu specijalno, sa narocitim razlogom a i na njegove sinove, malu raju... Onomad kad mi je mater, moja Nadja umrla u sred rata, zakopasmo je nabrzinu na mezarju pored one male dascaste djamije na tranzitu. Frka je bila velika... Mezarluk se ono klasicno oznacio sa dve zeleno ofarbane dascice, skromno, pa smo mislili, kasnije kad ovo ludilo stane to cemo urediti i pravi spomenik dati napraviti i tako to. Znam i dok je trajao ukop, da su nam svasta dobacivali razularena raskalasena banda sa kamiona a sa okolnih zgrada su nas nasicavali snajperom da nam pokazu da nas drze na oku, nije sad to za price ove lijepe. Kad su krenuli da cine u nasem gradu nakon urbanocida, kulturocid, sto hoce reci dosle su na red djamije pa i ta skromna stara dascara, od djamije za koju nije trebalo, trositi eksploziva, jer mogli su je naruke srusiti. Ne, oni su postavili sto kila eksploziva i tako da su razvalili sva mezarja, a polupali na zgradama u duska koscice sve prozore, svojim manitim idiotizamom. Sta da se kaze... Nismo se nesto bas nadali, da ce covijeku to biti u prioritetu, pa bio je rat, njemu zena tesko bolesna, sinovi kud koji, ali vrijedilo je pokusati, a bilo bi nam zao da nismo. I danas nakon puno godina kad pisem ovo strese me nekakva struja od miline i ljudske uzvisenosti,... Nije proslo ni mjesec dana stize pismo iz BLuke i unutra pipamo slike.... Pazljivo ga otvorismo, i zapanjeno zagledasmo se u slike; na njima na citavom mezarju, samo bljesti bjelinom uzviseno mezarluk od moje Nadje, ukrasen proljetnim cvijecem,pravilno postavljen sa dve ploce kako to ide, a okolo ni kamena na kamenu ko u nekom nadrealisticnom kontrastu. Na drugoj Ljubo sa sinovima i unucadima to postavlja a i ruzu usadjuje, a okolina totalno nerealna, sve rusevine i smece. U pismu samo stoji da je to... Rat je bio u svom punom zamahu, iskljuciv i nemilosrdan.... Kasnije sam kad sam ga napokon susreo, slusao sam ga hipnotisan: kako je to sam sve konstruisao i izlijevao u betonske kalupe u podrumu, da je prije toga isao u merhameta da se raspita o obliku, sta ide napred, a sta pozadi pa kako je bojio beton u bijelo pa utiskivao slova...... Neke godine odlucismo teska srca da i mi zamijenimo ili obnovimo, mezarluk, tako da zadrzimo Ljubinu konstukciju a da dodamo ono neophodno..... I danas kad odem u Bendjelaj, poslije obilaska materinog mezarja navratim kod Cika Ljube na casicu price a to se otegne u nedogled do kasno u noc...... Eto to je moj i vas veliki komsija cika Ljubo, covijek gromada, koji se nije nikad bojao svega sto je strano, odvratno i rusilacki, zaljubljenik Banjaluke one nekadasnje i suzivota.... Pricao mi je tako jednom o svom bratu Ahmetu, cuj bratu, koji je jos ziv i zdrav a i stariji je od njega nekih pet-sest godina koji se kroz dva rata preturio a da nikad nije ratovao niti grada i ljekara vidio samo se drzao svojih ovaca i pasnjaka i livada. Kako, pa Ahmet da se zove, zbunim se,... E da se zavara djavo dadne se djetetu neke druge vjere ime i onda kad ih krenulo i eto bilo ih je sedmoro zivih hvala bogu.... Jednog tako ljeta dole na moru sretnem jednog vitalnog starcica koji eto jos igra rekreativno odbojku i kad smo poslije bili na picu taj cicica mi se prestavi. Najmladji admiral a drugi bosanski admiral, jer on racuna onoga sto mu je turbe kod Sehera prvim. Kad mu rekoh ko sam i odakle dolazim, rece mi da mu pozdravim Ljubu, nije tesko pogoditi kojeg. Boze, boze, kako je svijet mali a krugovi se zatvaraju i karikaju jedan za drugim. Znas kaze mi stari admiral, kad sam ja dosao na zanat tokarski u tvornicu duhana, Ljubo je vec bio majstorcina i kod njega sam bio dodjeljen da budem ucenik. On je odmah vidio da moje sitne ruke nisu za tog cijenjenog posla i ocinski me je savjetovao da razgulim i da se fatam lakseg kruha i kakve knjige i tako sam ti ja dogurao malo po malo do admirala sa dvadeset osam godina u guzici. Evo me u penziji vec tridesetu godinu i jos mogu da skacem i smecam na mrezi.... Tih dana dokacila me je neka predpraznicka depresija te sam bezvoljno landro sa Benom i Vehbiom po njakim kafanama i klubovima tek tako da vidimo jel ko doso sa strane.... Skoci Beno; koji klub to ima da on nezna i jos na kortedali pa se situcija zakuha do usijanja i razbi nam onu monotoniju... Sad se Beno pravi pametan ko da ga je pravio babo cim je izuo sandale onomad kad je doso sa cabe.... To ti je ono gdje prave onaj wisky bolji nego orginal skotski... Ja jos uvijek lako izbezumljen gledam obojicu i bas nezainteresovan za ovaka nadmudrivanja i kad bi me pitali u kojoj smo kafani sada imao bi poteskoca potrefiti. Haj ide bajram i nebi bilo lose sguliti tamo, slozi se Beno i u trenu se stvorismo tamo. Sala velika a i sajbe ogromne i zatamljene tako da iz vana nista nevidis sta ima unutra a iznutra sve vidis ko to tamo serenda vani. Sank zauzeo pola sale ko tenis igraliste, pravi, a ispod sanka neki mali sto nalik je isanu, a moze biti da je kepec, nisam siguran, pa svaki put skace da bi koju porazgovarao dok ga je Beno policiski ispitivao. Smjestili smo se na one sank stolice sto se spustaju i dizu i u polumraku nekog egzoticnog rasvjetljenja razbirali gdje je sta.... Popismo jedan dva balantajna bolja nego orginali kad nesto drmnu i osvjetli kafic... Meni se ko onoj pjesmi Aleksinoj zamanta u glavi.. Mrsko izostrih staracku dioptriju i bacih pogled dok ta prirodna pojava odjelotvorena u tamnom zenskom liku se ubrzano priblizavala bas meni i nisam ni stigao zinuti a ona se vec uvalila na slobodnu sank stolicu bas do mene, nesto promrmlja sa malim koji svaki put poskoci da bi je bolje cuo sa sanka , ostavi torbicu i naruceni hajniken pa zanosno odgega do vrata lijevo od sanka, a meni nesto laknu, bit ce posvjesno refleksno.... Beno zino dok Vehbija vec poceo odmahivati glavom u znak ko; klonise toga jarane. Ja upita sta to bi jer ovako nesto se meni nedesava vec odavno i samo na filmovima, dok Vehbija podje na siroko objasnjavati... Utom ona lutkica izadje iz onih vrata i opet pravo do mene, masi se one tasnice izvati nesto neku kuticu pa na nokat i u jednu pa u drugu nozdrvu..... Beno nesto najednom okurazen naglas komentarise.... Vehbija se vec fato pogledom prema vratima dok Mala nosalanto mi bacala ruku oko vrata. Mila mati sto me snadje bile su zadnje misli dok mi glavu nije zarila medju one dve dinje koje su se gurale u dojceviti.... Ne bojati se mene gamlegube uprevodu:stari mazdrmane prozbori ona.... Borio sam se za svaku zeru zraka dok stolica podamnom se pocela iz nekih neobjasnjvi razloga spustati. Uhvati se oko njenog struka u spasilackom stilu dok mi nosina ostade medju one masala rodila majka afrika, dve dinje. Jos samo da me podoji sine mi u glavi pa mogu i odapeti..... I nastavi svoju tocku... Zinem u one tutte bas prave ona vidi moju nevjericu pa me opet sad gurnu medju one dvije sad gole gdje se zabi nosinom ko sikira. Vadim se i pokusavam objasniti Beni i Vehbiji da nema zbora ni traga od silikona, ali u po recenice ona me opet ubaci... Ja glumim zapanjenog, dok mi srce hoce da iskoci u nedostatku kisika i stvarno tek sad vidim da je ljepotica bez prmca sa nekom ravnom bubi frizurom i neobicno pravilnim crtama lica sa vitkim nogicama do zemlje i guzom da bi tacnu sa kahvom mogao parkirati na nju. Nos joj mali usne ne previse africke, pogled uokviren u sa ravnim obrvama u licu bez i jedne bore i greske prirode. Dragi Tito sta me ovo snadje u sta me ovo uvali da ja koji sam bio samo sedmicu dana partiskog staza moram izvlaciti tvoje fleke po Nesvrstanima. Beno je vec bio kod vrata, zbriso kurva, ko fol u wc ce a Vehbija je vec izlazio i ko nesto vrtio glavom , saretom.... Sta da radim obrukacu se a oni se povukli.... Dok sam tako razmisljo otvorise se ponovo ona vrata do sanka i meni se ukaza poznati lik. Vehha kako da neznam Vehida Hadjismajica iz Mostara grada, pa samnom bio na faxu a i djiro po gajbama i festama. Ja, on, Slavkan, nerazdvojna trojka.... On i palestinac Djavad su svasta prevrtali a bogami i nesto ucili, mora se priznati, necemo ovdje sad sve lagati. Dje´ si Gero dje si Vehha, sta maji jedva ja to vezem neku konverzaciju nebili se spasio, a on mi se priblizi rukom oko pasa pa me skide sa stolice i zagrli ko rodjenog brata. Ma nema tebe pobuni se kobajagi ja; ono zadnji put sam te vidio kad si zdimio sa faxa, ja sklapam recenice.... Ma drzi se nasa raja uzvracam i krajickom oka trazim onu afriku od zene... Enice daj Geri i Titi po pice i budi usluzan,... Jebaji ga sad sam pravo najebo i mali vec skace da naspe pice... Ima boga kazem sebi.... Vehha rekla ja zabaviti tebe, dok on dosla i biti dobar pionir i razvali ona svoja usta od uha do uha... Ma razumjem ja sad sve a i trebalo mi je puno dok mi se nisu upalile lampice a ona me je vec za ruku vukla ka onom famoznim vratima... Neznam sta bi mi bilo vaznije da me neko vidi ili da me niko nevidi.... Podjoh nesto i ja da rukama muljam u onu kovrdjavu subaricu, kako to prilici u takvim situacijama inace, a valjda i u tom crnackom svijetu pa da odradim...... Malo se spasi i kad sam bas uhvati ritam zumba-zumba-ca-ca-ca ritnu se ona i odgurnu me preko trosjeda pod neku lampu da mi abazur se nabi ko mrak na oci. Ja ono neznam sta to bi mozda to kod njih u afrika tako rade, mozda im je to neki obicaj, ko ce ga znati kad ona se spopade opet da mi navlaci onaj kurton ko onaj prvi puko.... Okrenuh je u jednom djipu i stvar uzoh pod svoju kontrolu... Ne obracam ti ja paznju na te tonove vec ti ga gudim sve one junacki sa sargije, pa i neku mrsku mi sto naucih onomad u cetnickom logoru..... Oskocih opet a li ovaj put se nekako odrzih tok iz nje nesto puce ko iz dubine i nabi mi glavusu u njenu facu dok joj oci razjapise i zakovrnise.... I tek sto sam se obukao a ona pocela stavljati stift a ono eto ti Vehhe i tad spazi da jednu nogu ko vuce... Dobra Vehha, dobraa, a gdje je nadje.... U Londonu moj Gero u pustoj londri... Neka te neka Gero.... Nego znas sta jarane moj stari,... Cuj, a zasto, pitam ti ja pametno. Ma znas ti mog buraza Seju, Seju svirca, prvo grlo Mostara, sranje od covjeka, al´buraz mi je,... Ceka boravak da dobije, a vec ga protjeralo iz svabije, pa nema sanse ovdje a ti imas buraza u americi pa vidi koje su rutine da ga tamo prevalim,..... Jebes njega, samo bi sviro kurcu i masto, vec zao mi one djece. Vidjecu Vehha, bogami vidjecu sta se moze uciniti, a probacu da kontaktam Batu-Tobu, on je tamo u Australiji a i bavi se estradom mozda takvog bas treba... Haj´de dobro, ucini mi Gero to pa cu ti...... Dobro stari, jebaji ga necemo sad na vagu.... Vehha namignu, navrati kad god hoces, mala ti stoji uvijek na raspolaganju.... Ovu pjansku pricu posvecujem mojoj raji: Slavku, Bati, Charlsu Bukowskom, Djoki Grgecu, Ljubisi Dinicu, Divu, Delicu, Hadi, Emi, Sulji, Zoki Celi, Keci, Draganu, Mili, Brani, Arifu i ostalima iz zadnje generacije maturanata one nekadasnje Realne Gimnazije...... O jes' me obradovao! Ovo je Arifova stranica, sjecanje na Jarana,... Sjeti se, jaboga ti... Oko srca mu se nahvatao nekakav mraz, da ne kazemo studen, dlanovi znojni…uskoro ce I po celu izbiti grasci znoja…sve mu se pred ocima zamagli! Zivotna scena, vec vidjena! Zivotna sramota , vec prozivljena! Merso, ajd' ti razvali...! Boze, kako je to bilo slatko! Na sredini prostorije ogromna serpa, normalno bez poklopca ,a puna pekmeza od sljiva. Svuda naokolo, uredno slozene vrece mlijeka u prahu I brasna! Plavi prst umoci ravno u serpu, a prst se sam od sebe, valjda od dragosti…zgrci! Ado je stajao ispred vrata ekonomata, zeljno da Plavi otvori blindirani prozor I nesto kroz njega izbaci! Plavi se lagano pope preko vreca mlijeka u prahu do visih polica. Stajale su tamo kutije, velicine metar na metar-do duse… manji metar na metar,…otprilike —ovolike…e sad koliko je to tacno nije se nikad saznalo, uglavnom bile su velike ko bolja samrla, a da je tada bilo kompjutora mogao bi ih uporediti sa dvije tastature! Tolike su kutije bile! Na kutiji je pisalo-nugat kocke! Mirisala je na nepoznato, mirisala je na nesto slatko. Otvori kutiju, a nepoznati mirisi , ispunise ekonomat, ispunise dusu Plavome. Nije bilo uputstva sta se sa tim kockama radi, ali miris ukaza, da bi se to moglo I gricnuti! Plavi zgrabi kutiju pod misku I lakocom je kofrcnu kroz prozor! Plavi zviznu zvizduk Raje! Ne prodje minut, doleti Tomo Balonek, Miso Rep, Miro Berginc, Muharem Hafizovic, Henk,Paja Jon,I braca mu,mali Samlija se stusti niz basamake,Zoran Balaban, Bato Rukuljic, Zoran Cvetkovic, Zorici,Fahro, Sasa Dzelebdjic, Ljubisa Konj, Cetoja, Pici I buraz mu Stevo,Kiko halvadzija, Dragi, Ibro,Mali Neba, braca Beherani,…a bilo je tu bogami I nekakvih treba, ali ih iz dzentlimentskih razloga, jednostavno ne pomenusmo! PLanuse napolitanke, U meni sjecanje na Raju, u meni sjecanje pusto, u meni sjecanje... Ko danas jede naplitanke, Ado? Letimo Arif i Ja Kastel, po dno Alij'nog Ostrva! Profesor Meha , iz Narodne Odbrane... Znaci , nema greske! Ja sam se zadihao vec oko prvih sto metera, iza mene tapka samo Arif... Sjedoh, puhnuh svojom praznom dusom. Arif , sjede do mene. Toba,umrijet cemo, a opet cemo biti zadnji! Boro Smith, skljocnu stopericu, mahnu i lijevom rukom... Treba letjeti, trcati , 800 metara, dva kruga oko borcevog... Arif i Ja nismo pretrcali ni 200 metara, - palo sve... Evo i sad me , dan -danas sramota, i onog Bore Smita,od mog rahmetli druga, od moje banjalucke pizdarije , ali... Veceras , 10 02. Do mene sjedi legenda sevdaha Gospodja Zora Dubljevic, maksuz doletjele iz New Yorka! Na zagrebackoj Tv rekla a je dosla iz Makarske! Jebajiga, logoka je , parava stvar! Odjeknu lagana pjesma, Zora Dubljevic, kaziprstom pritisnu svoj slusni aparat, dublje u uho,seretski mi se nasmija, seretski odgovorih, podigoh joj casu... A sad Zoro, neka me ,neka me malo samoga, da jos jednom sa Arifom preletim Kastel! Malo, Zoro, a Arif, mlad tabiri nebeske price! Noci u bijelom satenu! Noci u bijelom satenu! Bil' bio potpis : Toba, il' za Raju... E moj Bato, znamo mi i ovako..... Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika..... Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani... Ohooo, evo direktora, kako je direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse, cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... Cuti Gero nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u ramena... A nabavicu ja njega vodje, samo za vas, nebijo ja stojan.. Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te i ne skrivaj se iza stuba..... Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko mene vojnike i strazare sa vodnik.... Slabo vas cujem hocte to glasnije ili da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi vam majku.... E to je bolje..... A, aa ovako vam stvari stoje.... Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto demokratski, sta cete.... Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski narod ce to da plate i tu nema zbora.... Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,..... Kad znate sto nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci da se opredjelimo.... Zvale se za sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po ledjima preko palete... Kapetan Zvale se izdere na njega; sta me pitas glupane... Eto vidite sami da i meni nije lako sa kakim glupanima trebam da dobijem rat.... Nego gdje sam ono stao,..... Pa dobro ljudi sta nam je ovo trebalo.... Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi mog majstora nazad..... E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili, p.... Sam si kriv majstore moj.... Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji predmet, na muzicko.... Hajmo ima li dobrovoljaca za kolovodju, pardon horovodju.... Sta je mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi.. Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se onom s desna do njega Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p.... Evo i tebi Todice pa kreni.... Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno... Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji nekakvom ko sibom sta li je.... Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi sav zadihan.... Haj turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se fino odmorite i naspavajte..... Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog. Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce ti Candra, ovi se nesale... Najebali smo ga ko zuti, raja... De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco, j... Pa Bale nije sve su straze mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi ali nisam se mogao suzdrzati.... Hajde doktore, onda je do mene... Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu. Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga... Ja zagljuri pogled u polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah.... Meni pravo drago ko da sam ga sreo u Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga izljubim.... Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva, raja iz benjdjelaja On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci.... Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek prihajo..... Ma jok, nista nije jeo, a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji se, promrmlja on i jos tise,... Vidis tamo napolju kod onog tamica,.... Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote... Sta cemo sad moj Arife... Kome ti majku ti balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se smirili dok ih neubise.... Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo ospavati... Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja i....... Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika..... Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani... Ohooo, evo direktora, kako je direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse, cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... Cuti Gero nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u ramena... A nabavicu ja njega vodje, samo za vas, nebijo ja stojan.. Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te i ne skrivaj se iza stuba..... Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko mene vojnike i strazare sa vodnik.... Slabo vas cujem hocte to glasnije ili da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi vam majku.... E to je bolje..... A, aa ovako vam stvari stoje.... Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto demokratski, sta cete.... Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski narod ce to da plate i tu nema zbora.... Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,..... Kad znate sto nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci da se opredjelimo.... Zvale se za sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po ledjima preko palete... Kapetan Zvale se izdere na njega; sta me pitas glupane... Eto vidite sami da i meni nije lako sa kakim glupanima trebam da dobijem rat.... Nego gdje sam ono stao,..... Pa dobro ljudi sta nam je ovo trebalo.... Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi mog majstora nazad..... E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili, p.... Sam si kriv majstore moj.... Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji predmet, na muzicko.... Hajmo ima li dobrovoljaca za kolovodju, pardon horovodju.... Sta je mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi.. Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se onom s desna do njega Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p.... Evo i tebi Todice pa kreni.... Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno... Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji nekakvom ko sibom sta li je.... Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi sav zadihan.... Haj turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se fino odmorite i naspavajte..... Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog. Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce ti Candra, ovi se nesale... Najebali smo ga ko zuti, raja... De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco, j... Pa Bale nije sve su straze mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi ali nisam se mogao suzdrzati.... Hajde doktore, onda je do mene... Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu. Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga... Ja zagljuri pogled u polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah.... Meni pravo drago ko da sam ga sreo u Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga izljubim.... Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva, raja iz benjdjelaja On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci.... Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek prihajo..... Ma jok, nista nije jeo, a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji se, promrmlja on i jos tise,... Vidis tamo napolju kod onog tamica,.... Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote... Sta cemo sad moj Arife... Kome ti majku ti balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se smirili dok ih neubise.... Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo ospavati... Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja i....... Sta se ceka, moj Gera...? Samo pisi, pisi, jer mi smo prolazni... Ako jednom , ikad sretnes Sulju, Hadu i Deliju, Djoku , ne mozes... DA li neko od vas zna Sasu, SALETA Macanovic? Sasa je isao u Elektro skolu ali se nekad druzio sa Misom Ajderom,Zoranom Tubic is ostalom rajom iz Trninog odjeljenja. Mnogo bi mi znacilo da znam gdje je i kako je. Ako mi nesto ostalo ko velika neispunjena zelja onda je to da sam sanjao da jednog dana moja djeca odrastaju u nasim ulicama sa djecom mojih drugara. Danas su moja djeca kao djeca mojih velikih drugara, moje raje odrasla po cijelom ovom dunjajluku u uspjesne ljude, biznismene, ljekare, novinare i sta ti ja sve znam, koji sa nevjericom slusaju nase za njih romanticne price,.... Tacno je da su ovdje nabildani znanjem, dobro opredeljeni u ovom svijetu baziranom na novcu i na nekom hajmo reci kosmopolitskom globalnom moralu i etici, a ja sam za njih zalutao u ovo njihovo vrijeme kompjutera i mobila.... Sta da im pricam da smo ja i Krcko pravili prvi mobil koji jest da je bio tezak sa baterijama preko kile i da je imao antenu ko kamion ali koji je radio koji je imao kristale za stabilizaciju frekvencije i sve odlike ovih sad malih mobilcica. Jeste trosio je i baterije da nam je i centale jajce 1 i jajce 2 nebi mogle namiriti ali to je radilo na nasu veliku srecu. Oni samo komentarisu uz materin kiseli osmjeh... Ovdje sam bio sokiran jednog dana kad sam upitao sina ima li prepisivanja u razredu od njih... On me blijedo pogledao, u stilu koje glupo pitanje. A od koga da prepisujem. Pa mislim ti od nekog ili neko od tebe, sad to nije vazno.... Ma nema sanse babo. Cuj, a sto pitam ja zabezeknuto.... Pa ovako ti stvari stoje, podje on mi objasnjava.... Ja zino nemogu doci sebi, jebo te pitam ga otkud mu ta logika a on se isprsio... Drugi put kad smo isli kroz neku prirodu i naletismo na neke poludivlje jabuke ovdje u Sverige koje se izazivacki okacile po granama. Ja nemogoh odoljeti pa ubra par i ponudih ove moje klince.... Sto bolan sto ne probas, jes da su malo kiselkaste.... Bolan sto neces, pitam ja... Tad je imao 14 godina... Slusaj ti prdonja jedan mali.... Jel matereti jel´ti i to glavu napunila ona fakju uciteljica..... Znas li ti da je zabranjeno voce najsladje a ti tako mali pa vec pao na onaj fol iz biblije gdje bog zabranio hapati njegove jabuke pa Eva nasankala Adema na taj grijeh... De matereti ne tusi dijete sa tvojim debilnim ludorijama iz tvog djetinstva.... Ma koje debilne ludorije, podviknem ja i bacim onu jabuku koju sam drzo u ruci i sapucam je volejom.... To nisu bile ludorije vec pravi pravcati podvizi i tako smo odrastali i tako smo znali kad smo za veliku raju kad smo dostojni sebe, kad smo mogli igrati lopte za veliku raju, kibicovati kad komso Sinisa Protic guzi, onu svoju glumicu, pa igrati za Bajlag,... Znate vi da je trebalo deset cijelih podviga za ulazak u veliku raju, deset herkulesovih Stiv Rivs podviga.... Evo naculite usi i dobro slusajte... Sari ukrasti pljosku rakije dok drijema pod fijakerom... E ovi zadnji su bili pretezno na meti nasih nestasluka po parku.... Kod doktora Pistoljica su se nalazile najljepse kajsije mog djetinjstva a ograda visoka zicana, samo sto struju nije pustio kroz nju, a Garo cukac, kojeg smo 5-6 puta trovali misomorom, kog smo utrpali u kobasicu. Za divno cudo taj djukac je nekako prezivljavao i svaki put oporavljao,.... Stanko Prpa i Nedo su bili strucnjaci za trovanje djukaca sa kobasicama. Inace svako je imao svoju specijalnost.... Pero Zdero da mazne Sari pljosku Ja i Bato za davljenje zmijurine tako sto bi podigli spomenik na Sehitlucima i pricepili rep, pa bi joj kad krikne od bola ozavrnuli indijansku vatru i vadili otrovne zube.... Uplivavanje u Halil je uvijek bio veliki poduhvat jer virovi su te vukli pod sedru a trebalo se plivati tesetak metara kontra struje. Znam da smo jednom Zlaju vukli na strik.... Taj krokodil je pravio puno problema pjancima ispod mosta na crkveni i stalno dobacivao: pjaancii, pjaanci..... Nije vazno, ekspedicija je uspjela u sustini samo sto je Despa zaronio malo previse pa smo ga morali fatati kod pijace.. Tog milicajca Voju smo svi iz raje slozno mrzili vise ko pojavu ili simbol drzave, reda i samim tim protivika svih nasih teznjih u izrazavanju slobode i ostalih visokih ciljeva.... E, ehej danas ova djeca su talaska, mamini sticenici koji svaki dan idu redovno da bilduju, trpaju njake praskove od proteina, u sebe niti puse niti cugaju, ophode se kulturno na svim svjetskim jezicima i nikako nemogu da shvate da smo im mi roditelji.... Evo vam Bate-Tobe pa njega pitajte da je bas tako bilo.... Nemos biti nevin da ga rak raka jebe... Nisam, dremno ni po sata kad me nesto spuce u rebra. Trze se i bas da mu j... Protrljah oci mahmurne, od sinocnog opijanja, a oko mene nigdje nikoga. Gdje sam ja ovo mila mati... Stoje u redovima pognute glave, ko djele se nekakve konzerve i cetvrt kruha. Jebo te ne sanjam.... Potrazih Arifa, pa spustih se do njega. Izvini matereti, stvarno jebaji ga, nemogu da vjerujem sve mislim da sanjam pa da kad se probudim sve ce biti neki ruzan san... Nego bolje ti je da ucis pricu koju ces pustiti na saslusanju..... Neki dan su onog tamo Alicu prebili samo sto se preziva Karadzic... Zamisli Karadzic jos Alija, para im usi... Kazu da ce tako svako proci ko ih zajebava. Samo ce ti se kazati. Dje sam bio i vracati traku nazad u glavi.... Sjedilo se ljustili neku brlju dok Dane nije donjeo nekog viskija i lagano se igralo remija do kasno u noc, vec danima nisam spavao kuci.... Jest nesto se mezilo i rostiljalo a i uvatila me brlja pa sam zalego kod neke trebe, zeljastih ociju u njenoj kuci... Nastavih dalje sam u sebi kontati kako je to bilo kad je zapucalo a ta kuca se nalazi na najebenijem mjestu. Vamo Sup, a lijevo opstina. Da sam biro najvecem neprijatelju nebi gore izabro... Jebaji ga kad sam baksuz, rodjen. Napad isao pravo preko te stare prizemne kucice od cepica. Jebaji ga kad su jedni i drugi zapucali a mi se nalazili tacno u unakrsnoj vatri. Tuku napadaci, a tuku i ovi iz policije i opstine, a ja i treba zalegli iza termoakomulacione dok metci fijucu na deset canti iznad glave kroz citavu kucu. Nakon sat vremena ovi krenuli u protivnapad i reda radi razvalise zolju u kucu a ona zaglavi krilcima u mrezu od kokosinjca i ostade tako viseci a kokosi kokodakajuci. Kad sam to vidio kad je svanulo, govno mi umrlo u meni.... Preko dana ciscenje i snajperisti rade, nos nesmijes da promolis i jedva, na jedvite jade docepamo se ko nekog podruma ispod kuce i tu sacekasmo noc. Bacise bombu u kucu... Sad smo i zatrpani a podrum nema nikakvog prozora. Imali smo sa sobom nekog sampanjca, sta li i nekog ruma, pa udri po tome, da ubijemo strah u sebi. Nista ne fata a mi sta cemo, mozda nam je zadnje pa udri da prodje vrijeme..... U neko doba predvece sunu mi da ova kuca nas moze zatrpati i da se moramo izvuci. Nekako se prebacismo do njenih u zgradu i tek sto smo zabalili cigaretu kad eto ti njih. Ubacise me u kapanjolu i vozi negdje van grada, vjerovatno da me likvidiraju mislim ja. Eto sta meni fali bio sam i na Pakracu i na Vukovaru sa svojom bracom srbima... Jebo te prepoznah Nenu.. Jesil ti to Neno, meni svanu, sta mai cijedim ja kroz krvava usta dok mi kroz nabijene arkade titra kroz maglu njegova glavurda. Sta ti je Neno, Zumre ti tvoje ti znas mene, da ja samo pice karte i picke ganjam, jarane.... On ko da pade na repliku i naredi onome za volanom. Okreci kapanjolu za sup. Smrad i ljudski vonj, ostadoh stojeci. Samo se prislonih ledjima na malo zida. Sve gradska raja, ugledni ljudi. Sapalo me fino drustvo... Mozda ce biti kaka razmjena ili neki kurac kontam ja optimisticki.... Hos kurac, svu dan i noc prozivka i vodi na saslusanje. Neke nikad nevrate, a mene neprozivaju nit me barkaju, ali sve je za poluditi... Ove sto su ostali i mene utrpase u autobus i sa jos nekim koje nisam mogao prepoznati od sljiva i nateklina poslase u Omarsku... Nego malo ti razmisli jesil se zamjerio s nekim srbinom, nekom stao na zulj, nedo bog, pa bio nekom u radnickom savjetu kad se dodjeljivali krediti ili stanovi , ili nedaj boze bio u disciplinskoj komisiji.... Dodje ti kokano da donese cebe i kake hrane pa te trazi raja, gladna... Neki tako zavrse a neki tako sto svi znaju da je hadjija da ima love i sad mora kupovati glavu kroz ucjene i marisanu... Jebali smo ti jeza u ledja... Rastegni malo recenicu, Gera, onako kako nas je Kajko ucio... I, Gera, jezik , zatocenika je jezik svjedoka! Jarane, ti si prvi koji prica , sta se stvarno zbilo! Ti si , Heroj, Gera! Deseta tacka Uleti doktor medju nas u aneks.... Daj Eso matereti, ne seri vec izbljuj sve sto si sluso na tranzistoru i evo ti cigara a dobijes jos dve ako budu plaho prave, rece Asaf. Doktor sjede na filter od dempera i zabali cigaru.... Eto vam pa vi vidite jel to valja jos dve cigare mustuluka. A da je istina moze i pop Stipo potvrditi, a on ko i hodja Smajil nesmiju lagati.... Asaf se pridize sa onih nosila od merdevina na kojima su ga dovukli poslije marisane na istrazi... Nema nista od toga ljudi javlja se Hosa, nema dok nenamirimo bar dva mjeseca, a i nebi bilo logicno, eto ja nikom necu potpisati u staz bez bar dva mjeseca.... De Hosa nezajebavaj tebi je do jebe ili ti ovaj smrad i vrucina zavrnuli pamet javi se Neka. Treba gajiti optimizam pa bilo samo zrce od istine u ovome sto su Eso i pop culi. Ljudi su na izmaku snaga a i dizenterija hara da nam je ovde ko da smo u kakoj ogromnoj cenifi zagnjurili... Nema ko se nije usro pa tako i ono malo hrane sto dobijemo kako udje, namah izadje.... Vise ljudi pokosi taj proljev nego marisana, ljudi.... Ja mislim da je ovo obecavajuce ljudi a i oni su danas malo mirniji ne marisu kad se danas rucalo i osjeca se nesto kokano u zraku, sad ce ti stari Dedo. Sve je to suplja ljudi... Za sekundu se cuo muk ko kosmicka tisina da bi se vrata otvorila i strazar prozva.... Caruga , nek izadje!!! BILO JE TACNO SEST I TRI MINUTE..... Tvoj duh ni Hitler licno, ne bi mogao slomiti! E, to je pravi banjalucanin... Samo se takav pravim! Vadim se uvijek, na n'akve Trebe! Ni jedan posten covjek, s tim se ne moze ophrvati... Svi smo na izmaku snaga.. Neko tamo u polumraku na drugom kraju nesto mlatara rukama... Jebaji ga svi smo zabradatili i tesko se razlikujemo.... Idem tamo, bolje reci noge me radoznaloscu nose. Preskacem trupla i zagledavam se u face, nebili nekog novog prepoznao, starim poznanicima samo ovlas klimnem glavom i tako polako do druge strane prostorije, pazeci da nekog nenagazim... Gle, tamo poznata faca... Rezah, menadjer, covijek estrade, covijek koji je prvi doveo Lepu Brenu u Prijedor, koji je otkrio Halida Muslimovica. U mladosti pjesnik i to dobar, raja od glave do pete i vlasnik prve privatne radio stanice u carsiji... Nista, samo me malo ulupali... Dobro je nema nista slomljeno dalje komentarise sa nekim grcem na licu koji bi trebao da bude osmjeh. Ma jebes to pokusavam ga nasmijati... Cutili smo koju minutu, da bi on prekinuo nit tisine.... Hm, ovako ti to ide... Trebo cigo polagati kvalifikaciju za KV... Te kad je on polago to pita ga profesor eto sta zna o Nusicu....... Trci ti on brze bolje kuci i zeni s vrata;... Ali nedaj vraze zene ko zene profesore, dok se spreme prodje careva godina.... Eee, EKSER se pravi od zeljeza a zeljezo se dobija od rude, a ruda se kasnije koncentrira pa topi u visokim pecima pa se onda da izvlaci ili lije u kalupe pa onda ako se........ E vidis, dobri moj jarane i mi smo ti ovdje ko taj cigo; sve sto cujemo i vidimo izokrenemo nama u prilog i ko o cemu, baba o kolacima, a da smo imalo realni digli bi se i ovim bi skotovima zubima bi vratove prerezali. Toliko nas ima, preko tri- cetiri hiljade a njih koji nas ovdje cuvaju ni petnaestetak. Jeste, istina je, ima njih tamo po ovim oklnim selima, tih straza, kokosara, nauruzani do zuba, ali to bi se lahko spickalo... Eto vidis uvijek, sam se pitao kako su Svabe mogle u logorima pobiti onoliki svijet, milijone i milijone ljudi po logorima a da se niko od njih nije pobunio niti pruzio ozbiljniji otpor???..... Nevin covijek lako se manipulise kao i vjernik.... Za to vrijeme mi strpljivo cekamo na red ko ovce, kopnimo i pocinjemo prebacujemo krivicu jedni na druge i bukvalno na neki nacin saradjujemo u istrazi jel´na pravdi boga smo zatvoreni zbog nekih tamo EXTREMISTA... To ti je citava psihologija nametnuta metodama izgladjivanja i mucenjima i nepodnosljivim uslovima.... Ljudi se slamaju i postaju toliko slabi da na kraju svak je u svojoj licnoj ludnici.. U takim uslovima je nemoguce bilo sta organizovati ili zapoceti... Sa takvim ljudima mozes raditi sto hos ili iscenirati da oni sami sebi svasta rade. To se uci jarane moj, u vojnim skolama, psiholoski rat i manipulacija sa neduznom rajom. Gledaj onog tamo djecaka, to mi je sin, nema sesnajst godina i onu dvojicu oko njega istih godina, sta ce oni ovdje. Djeca, jebo te, neznaju ni drkati..... Bilo mi je doslo kad su me saslusavali i dvojica marisali sa nekim bezbol palicama i kablovima da dohvatim onu vatrogasnu sikiru sa zida i sviju ih sasjecam.... Jebaji ga svi smo ovdje jedni drugima taoci, jer jedan napravi li pizdariju osvetice se na sve nas i zato i nema bjezanja, nema otpora.... Da mi se samo moj Haris izvuce a meni kako bude.... Kao sto rekoh odize me nesto i drzi a ja se kokano koprcam a on ono teskim baritonom ; haj pogodi ko je... Jebiga, ja ni mukajet... Slusaj ti ko si da si, ja se nemislim sad marisati, vec ti ako hoces evo ti ovo mjesto za schankom samo me bogati pusti na zemlju. Okrenu me mladic od kakvih dvadesetak godina ko od brda odvaljen i podje me ko mladu ljubiti..... Ja sam cika Gero,... Vidi momcine, jebo te babin babo koliko si izdjiho se... Haj, pusti to, to bio sevap i to mi se kod Allaha pise, ha, ha, ha... Evo, leti pice za raju u kafani... Gdje ti je babo,... Nebrin cika Gero, babo dolazi, sad cemo ga ringati na mobil... I, bogami ostali smo cijelu noc do sutra u deset, a tu noc Toba moj, nebi mijenjao ni za bazen brlje i tri trebe u njemu i parkiro pun FAP viagre pred kucom, plus dulum pite kvrguse i plus kad bi mi pride dali onog DaLaj lamu da mi hladi muda sa lepezom.... Sretni, sretni Bato sto smo zivi, a bogami i sa velikim bremenom obaveze da moramo i za one drage i prave junake koji vise nema da zivimo i da pijemo i da guzimo, pa i nekada kad nam i nije do toga!!! Zato neda se raja, a i nezna bogami drugacije.... Haj´ u to ime NEKA ZIVI RAJA KOJE VISE IMA NEGO NEMA! Pravo si me rasplak'o! Smijem se i placem u isto vrijeme! Al' ovo da placem... A i skon'to sam... Zato se zna po nekad i zaplakati! Posalami mi Hadu,Sulju i Deliju... Hadu, Sulji i Deliju...! Vina mi ponestalo, temparatura 32, vlaga ogromna... Vala Gera opiso si nam sve onako kak je bilo zaista. Nego ti i Toba bi trebalo da se udruzite i napisete finale of the story. Dje si bolan Svemire, dje si majko, sta mai prko bare. Da znas da ti je dobra ideja i mogu ti otkriti tajnu da cemo ti Toba i ja napisati manus za prvi interkontinentalni film o raji a snimice ga nas veliki reziser i ahbab i legenda Slavko... Haj´de cujemo se i posalami puno svoje.... PS: Price idu dalje.. Pisao sam cijelu noc, a odjednom mi text pobjeze! Skupo, a i nikoga to ne intersuje! Dzevdina zivotna prestava Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe. Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver, gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i seljake po vaserima. Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke duse. Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka.... Ogroman hangar, otvoren sa vise strana tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u cosak i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno, boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S. Cajevcu, a jos zalije mi je Zije... Zijo ga uprati i pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja zapazi glavurdu i nekog slicne visine njemu samo u uniformi i pusketinom, nesto pricaju... Sta li Djevdo sad tusi da mi je znati, nervozan je Zijo.... Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira, nemoze on da nekog nezavrce... Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj.... Lovu smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod Dzevde zviz... Nisu nas pobili a niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio moj ucenik.... Gledaj Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je... Sta li on folira.... Jebo te to mi nije nikad palo napamet, mozda ti je sto u rodu... Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj ode... Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu. Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola na smjenu baliti ovu jednu.. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara... De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene a da o pedeset maraka nepricam,... Ehej buraz, NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si glup,... Dobro kad ti je taki jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo izazivacki... Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze... Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta i previse si izvukao,... Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi... Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta li... Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da onog svog jahrana doceka u smjenu... Eno ga, jebo te on... Nije se probio ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni, napari nase nosnice... Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas. Ej jesi frajer, izusti Zijo,... Sta cemo s njim, bog te mazo, usracemo se a nemozemo raju nahraniti... Prvo i prvo nije burek vec bureci... Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da se drogiram malo... Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao kad mi je pricao.. Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu, vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo.. Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas.... Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za djelenje hrane... Dzevdo se nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE IMAO MUNICIJE.... Eto to mi rece.... Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek slazemo.... Prica se da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji... Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let, sto bi reko pokojni Pimpek... Stelimo se godinama da se potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se ovog ljeta, akobogda. Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom Ziji... Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic, poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je Zijo. Dzevdina zivotna prestava Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe. Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver, gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i seljake po vaserima. Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke duse. Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka.... Ogroman hangar, otvoren sa vise strana tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u cosak i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno, boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S. Cajevcu, a jos zalije mi je Zije... Zijo ga uprati i pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja zapazi glavurdu i nekog slicne visine njemu samo u uniformi i pusketinom, nesto pricaju... Sta li Djevdo sad tusi da mi je znati, nervozan je Zijo.... Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira, nemoze on da nekog nezavrce... Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj.... Lovu smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod Dzevde zviz... Nisu nas pobili a niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio moj ucenik.... Gledaj Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je... Sta li on folira.... Jebo te to mi nije nikad palo napamet, mozda ti je sto u rodu... Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj ode... Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu. Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola na smjenu baliti ovu jednu.. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara... De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene a da o pedeset maraka nepricam,... Ehej buraz, NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si glup,... Dobro kad ti je taki jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo izazivacki... Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze... Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta i previse si izvukao,... Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi... Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta li... Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da onog svog jahrana doceka u smjenu... Eno ga, jebo te on... Nije se probio ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni, napari nase nosnice... Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas. Ej jesi frajer, izusti Zijo,... Sta cemo s njim, bog te mazo, usracemo se a nemozemo raju nahraniti... Prvo i prvo nije burek vec bureci... Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da se drogiram malo... Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao kad mi je pricao.. Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu, vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo.. Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas.... Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za djelenje hrane... Dzevdo se nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE IMAO MUNICIJE.... Eto to mi rece.... Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek slazemo.... Prica se da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji... Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let, sto bi reko pokojni Pimpek... Stelimo se godinama da se potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se ovog ljeta, akobogda. Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom Ziji... Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic, poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je Zijo. Pas, bio ko nas jebav'o! Dobri ljudi ce i onako na nebo otici! Azra Tek sto je posljednja umorna sunceva zraka sisla sa nasih izmucenih tijela i tamo negdje iza brezuljaka, da prilegne, propara se najednom glas, nekog rmpalije,... Pogledasmo svi u pravcu dernjave, vise onako refleksno... Tamo je stajala ona, Azra sva krvava i onaj rmpalija sav blijed i uprskan njenom krvlju po maskirnoj uniformi. Azra je stajala zbunjeno i odsutno kao da se to nista nje ne tice, samo je krv iz jedne arkade sibala pola metra, dok joj duga kosa leprsala ko zastava... Nasa zastava, naseg ponizenja, nemoci izmucenosti ali i istrajnosti neunistivosti i bozanske pravde. Azra je ovdje dole sa nama zatvorena. Bila je u pocetku gore sa ostalima zenama zatvorenicama, gdje samo bog dragi zna sta im rade iz noci u noc, ali nisu je mogli slomiti,.... Ona naprosto nema straha, a ovi manijaci hoce strah hoce ocaj hoce umrli strah jer jedino to ih dovodi do seksualnog izopacenog ludila. Kod nje nemogu to izazvati a sve su pokusavali, da je ponize da je slome. Tjerali su starce logorase da je siluju, nije im uspjelo, na svasta su je tjerali ali nisu uspjeli naci zadovoljsto svojoj bolesnoj psihi. Azra je bila prelijepa djevojka ko sve Azre koje sam znao, ali ova je kako njene komsije pricaju je za razliku imala predivnu dusu koja nadvisuje njenu fizicku ljepotu utoliko da se niko nije usudjivao joj se udvarati, jedna od onih koje su svima bile samo jaranica, rame za plakanje i dobra vila. Jos i dan danas nisam skonto tu vrsu predivnih bica, hurija, andjela, sta li!? Uvijek je bila elegantna i sad u logoru u svojoj koznoj jakni ko da je izasla sa kakve mondenske piste. Tukli su je manijacii psihopate, jer naprosto nemogu da vjeruju da nemogu slomiti ljepotu, mladost i ljubav svojom nacisticko-cetnickom silinom jednog nebeskog naroda u cije ime su oni jebeni apostoli. Nasli su kod nje nekog ranjenog mladica koji se bas tu kod nje skrio i koga je ona njegova... Nikad ga u zivotu ranije nije vidjela, ali takva je Azra. Slomili su joj i zube, nije mogla jesti od rana ali mi smo je oporavili i zaljecili tako da se pocela i osmjehivati, tako da joj se nevidi. Sjedila je skroz do zida hangara okruzena sa svojim vjernim komsijama koji su koliko se moglo u ovoj bjedi pazili na nju. Ja sam je cesto posmatra kad mi je bilo muka, kad mi je bilo neizdrzivo tesko i pogled na njenu kosu, dugu kosu koja leprsa na povjetarcu i siba po braon koznoj jakni, zaplahnjivao me je nekom kosmickom energijom, koja zagovara bozansku ljepotu ljudske duse, da neodem u mrznju, osvetu i samounistenje.... Nemogu oni nasoj Azri nista, nemogu ni pera odbiti procijedi Bale, dok je doktor se vracao da nadje kakve iglu da bi joj nazivo zasio ranu koja je u duzini cetiri canta zjapila i siktala krv, toliko da se onaj rmpalija od cetnika prepo na smrt ko da ga przi i probada svaka Azrina kapljica krvi... Doktor Eso ga ne benda, vec mu samo dobaci, umirujuce da se smiri i da nadje rakije za dezinfekcije.... Ovaj odjuri jos uvijek sav uzrujan pljujuci i psujuci nesto... Na trenutak skontam da su svi ustali da svi stojimo ukipljeni sa bjesom u ocima kakav nikad do sad ni poslije nisam vidjeo i da je samo jedan od nas kreno, svi bi. Zgazili bi ih bez obzira na njihove kalasnjikove, bez obzira na zrtve i rascereci li bi ih i pojeli u bjesu i mrznji. Svasta sam i prije i poslije vidio i slusao da nemoze se ispricati ali ovakav bjes i sjaj u ocima nisam vidio. Mukla tisina, odnekud se cuju prve vecernje pticice, cudo na svijetu, kao da ni jedan zvuk nepostoji. Nalektisanost je u kulminaciji oni ostali strazari isto stoje paralisani u svojim bunkerima sa vrecama pjeska.... Evo letim doktore, evo rakije, vice onaj rmpalija u maskirnoj... Eso trga majicu na sebi zubima i izvlaci konac i uvlaci ga u iglu koju je upaljacem prije toga uzario. Uzima rakiju i u maramicu natopi i iglu sa koncem zali, pa podje siti sitan sitan, bod slagati. Eso je majstor svog zanata. Kad je napokon zavrsio, privuce Azrinu glavu da prstima kozu rasporedi sto ravnomjernije i pridje zubima da otkine konac da nam se ucinilo ko da ju je u ima svih nas poljubio. Ovlas je pomilova i zaljepi joj onaj hanzaplast koji se za divno cudo nasao tu. Bit ce da je onaj manijak od rmpalijega donijeo sa kutijom prve pomoci. Nama nekako laknulo, nek samo nije je zavio zavojem preko kose, nek nije je unakar